
Poslednji popis stanovništva Srbije, kao jedini stvarno smisleni reper, mogao bi ponuditi odgovore na drugi deo zagonetke zvane šta možemo ponuditi svetskom tržištu radne snage. Dok statistička činjenica da u Srbiji živi 165.000 funkcionalno nepismenih ljudi, dakle onih bez ijednog dana škole ili s tek nekoliko razreda osnovnog obrazovanja, udružena s onom da je 23 odsto stanovništva završilo samo osnovnu školu, nedvosmisleno govori da 40 odsto stanovnika Srbije nema nikakvu kvalifikaciju, baca senku na tvrdnju o kvalifikovanoj radnoj snazi, izgovor za optimizam komore srpskih privrednika namernih popravljanju imiya zemlje u kojoj rade ipak bi mogla biti takođe statistička činjenica da se u najvećem broju nepismenih radi o starijem, pa samim tim i radno neaktivnom stanovništvu.
S druge strane, „vetar u jedra” samohvalisanju srpske privrede daje podatak da je, u odnosu na prethodni popis stanovništva, onaj iz 2002, broj stanovnika naše zemlje koji u svom CV-ju ponosno upisuju najmanje fakultetsko obrazovanje, gotovo udvostručen. Naime, početkom milenijuma Srbi s fakultetskom diplomom su činili svega 6,5 odsto populacije, dok je deset godina kasnije njihov broj premašio 650.000, iliti više od 11 odsto ukupnog broja stanovnika.
S time da PKS, makar u tom delu, nije mnogo podbacio, bez obzira na kompleksnost celog problema, slaže se i prof. dr Leposava Grubić Nešić, šefica Katedre za ljudske resurse Departmana inženjerijskog menaymenta na novosadskom Fakultetu tehničkih nauka.
– Ako je Srbija jedan od evropskih šampiona po odlivu mozgova, to je nedvosmislen i konkretan dokaz da naši stručnjaci, inženjeri, lekari, a u sve većem broju i društvenjaci koji pokazuju izvanredne radne rezultate u inostranstvu, mogu predstavljati odličnu bazu i za ovdašnju privredu – smatra prof. dr Leposava Grubić Nešić, ističući da, bez obzira na nekada i brojne kritike na račun srpskog školskog sistema, on daje zavidne rezultate. – Naši studenti dobijaju širinu, a ta neka uska, aplikativna znanja, stiču se znatno brže ukoliko imate dobru osnovu.
Po njenim rečima, srpske visokoobrazovne institucije su se u velikoj meri već prilagodile trendovima i standardima koje zahtevaju razvijene evroatlantske tržišne ekonomije. Kao poseban doprinos daljem usaglašavanju sa svetskim trendovima i zahtevima tržišta rada ona vidi i proces priključenja Evropskoj uniji, koji će kroz pojedina pregovaračka poglavlja prosto naterati Srbiju da u potpunosti primeni najbolja iskustva i najzad i u tu oblast uvede sistem, što je proces koji, kako kaže, trenutno zavisi više od volje političkih centara moći nego od same struke. Upravo zbog takvog (ne)postojećeg sistema, naglašava ona, moguće je da i danas imamo nomenklaturu zanimanja potpuno neusaglašenu s obrazovnim sistemom.
izvor: dnevnik.rs/Milić Miljenović, foto: stockimages/freedigitalphotos.net